Biti ili ne biti? Pitanje je sad?

    Zbilja je zanimljivo promatrati veliku većinu ljudi koji svi žele bolji život, ali iz nekih razloga nisu spremni ništa učiniti da bi takav život i ostvarili. Završetkom  domovinskog rata mislili da smo slobodni i da će sve krenuti u tom smjeru.  Samo… život  je imao drugi plan za nas.

Tko upravlja našim životima? Kako? Kako nas prevode žedne preko vode? Kako je demokracija izigrana? Koja je najveća tajna ove prijevare? Jer ovo jest prijevara? Tko je izvodi? I kako mu uspijeva u skoro svim državama svijeta?

Možemo li imati kapitalizam i demokraciju bez korupcije tj. pogodovananja nekom privatnom ineteresu? Čini se da ne. Jer kako objasniti da 99% ljudi koji imaju glasačko pravo bira vlast koja stvara zakone koji odgovaraju onima kojih ima samo 1%?

Više je nego očigledno da oni na vlasti ne rade na dobrobit 99% ljudi, nego za dobrobit 1% ljudi. Statistike to dokazuju. Pa kako to da nema političara koji bi radili drugačije? Jer svaka ozbiljna politika znači ulaganje, a svako ulaganje se mora isplatiti. Politika je postala biznis, a ne društvena funkcija. Kada je politika biznis, tada se bizmismeni (državnici novog kova) ponašaju oportunistički. Koriste svoj položaj radi vlastitog probitka.

Sad smo objasnili kako političari postaju oportunisti. Ipak posebna je misterija, kako ekonomska znanost šuti i čini sve da takva politika i ekonomija opstaju. To je fenomen koji nadilazi oportunizam. Mi smo duboko zabrazdili u uređenje gdje je osobno bogatstvo mjerilo uspjeha, a društvena angažiranost na unapređenju standarda ili uvjeta života stanovništva više ni jednom političaru nije važna.

Želite li se zbilja uključiti u borbu za bolje sutra svih nas? Ako želite, prvo se morate dobro informirati kako se stvara financijska kriza u državi i kako se može prekinuti. Političari  spominju strukturne reforme kao rješenje. Na žalost takve reforme ne postoje. To je samo poštapalica neznalica. “Strukturne reforme” znače u prijevodu “neznano rješenje”. Jer o pravom rješenju se ne smije pričati.

Iz europe dolaze ideje da se federalizacijom EU može riješiti kriza. Mislim, više je nego očigledno da je to laž. Računicom se može pokazati da npr. Njemačka ne može plaćati kamate veće od 2% na svoj ukupni dug. Većina drugih država ne mogu niti glavnicu vratiti (bez kamata). A kamate na obveznice te federaliziane države bi bile sigurno veće od 2%. Prema tome EU za sada ne nudi rješenje. U stvari kriza u Hrvatskoj je počela primjenom EU rješenja.

Kriza potiče iz EU? Teorija koja je lako dokaziva u praksi. EU je klub država visokog zaduženja. A ne pitamo se od kuda se stvorio novac za te dugove? To bi mogli i izokrenuti pa reći, da je netko davno ranije imao sve te novce i onda ih posuđivao državama. Dakle, postoji netko jači od država, financijski lobi koji vlada.

I sada dolazimo na ideju da onaj koji ima vlast nad stvaranjem novaca uvjetuje zakone koji njemu pogoduju. Ovo kao da je rečenica koja se spominje sa pozivom MMF-a. Ispada da smo  mi pored demokracije robovi financijskom sektoru. Jer financijski sa godinama postaje sve jači i jači. Pa tako više nije bitno gospodarstvo, nego mešetarenje i manipulacija cijenama nafte, hrane, mirom, ratom, nuklearnom energijom, itd. Sve što se da monopolizirati je mogući izvor profita.

Što to financijskom sektoru daje tu snagu? Povezanost koja prelazi nacionalne okvire. Globalizam je nijhov moto. Slobodno tržište je tu radi manipulacije cijenom rada i proizvoda. Igralište za bogate financijske elite. Demokracija i borba protiv korupcije je samo predstava za mase. Stječe se opravdan dojam da se financijske elite trude uništiti države da bi korporacije zamijenile njihova mjesta.

Poticanje konkurentnosti u bilo kojoj djelatnosti vodi u samo u dva smjera uništavanje konkurencije ili u oligopol – dogovaranje interesnih zona. Preuzeti ili biti preuzet, uspjeti ili propasti. Monopoliziranje proizvodnje u rukama malog broja privatnih osoba. To je ekonomski poker.

Koji je mogući odgovor na sve ovo? Zažmiriti i čekati što bude ili proučiti situaciju i krenuti putem manje deferencijacije po bogatstvu. Vjerovali ili ne sadašnje stanje svijesti je da ovih 99% vjeruje da će se naći u 1% bogatih i da će iskoristi sustav za svoj probitak. Otprilike kao da ovca vjeruje da će jednog dana postati pastir. Malo je pretjerano, ali statistika kaže da 99% nas ne uspjeva, a 1% ima mnogostruko više nego ima treba.

Svi vi koji mislite da se vrijedi boriti za pravednije društvo razmislite o vlastitom angažmanu. Tu ne mislim na ulazak u neku političku stranka (npr. koja se bori za radnička prava programom koji je potpuno neodrživ – Laburisti). Nama ne trebaju stranke. Jer ako svi budemo znali gdje leži problem, tada više nema predizbornih bajki za mase. Nema suočavanja programa jer nema 100 programa za izlaz iz krize već samo jedan koji vodi prema vladavini većine, a ne 1%-tne manjine.  Na vama je da se odlučite!    patriotpokret.com.hr

Dužničko ropstvo i kako ga pobijediti – pokret PATRIOT

Što je cilj većine ljudi tj. svakog svjesnog i normalnog ljudskog bića? Da se obrazuje, da se u skladu s obrazovanjem zaposli, da radom stekne krov nad glavom i da ima dovoljno slobodnog vremena, koje će posvetiti egzistenciji, odgoju i školovanju djece, kako bi postali dobri ljudi i odgovorni članovi društva. Na putu do tog cilja ni jedan čovjek ne smije i ne bi bi smio, biti izložen oskudici, prema tomu ni gubitku radnog mjesta.

Tko ili što stoji na putu ostvarenja tog cilja? Gdje leži tajna našeg kolektivnog neuspjeha ili mogućeg uspjeha? Zašto pošten rad više ne može biti plaćen svakom čovjeku? Zašto poduzeća bankrotiraju? Zašto ljudi gube zaposlenje, kuće i stanove? Zašto su nam blokirani računi? Zašto se rasprodaje naša (državna) zajednička imovina, a bez ikakvog pozitivnog efekta za građane i zajednicu? Zašto nam politički pluralizam ne pomaže riješiti problem? Zašto najumniji ekonomski stručnjaci ne mogu pronaći izlaz iz ove kaotične situacije? Gdje smo uopće skrenuli s puta prema blagostanju i tko ili što nas na taj put može vratiti?

Što u sebi objedinjuje odgovor na sva gore postavljena pitanja? NEDOSTATAK NOVCA. Hrvatska je u posjedu značajnih resursa potrebnih za visoki životni standard, ali joj nedostaje NOVCA kao osnovnog uvjeta za pokretanje privrede i iskorištenja navedenih resursa. Novac se ne jede ali bez njega nema proizvodnje, nema plaća, nema trgovine i nema ZARADE. Nema ni života, što vidimo na primjeru masovnih iseljenja mladih ljudi ili cijelih obitelji.

Apsurdno je da je u davna vremena nastanka novca, kad je novac bio kovan od metala i kad je njegovo kovanje bilo veoma skupo, ipak svaka od tadašnjih država, pa i mala Dubrovačka Republika kovala svoj novac. A danas kad je NOVAC obični papir i samo simbol kupovne moći,država Hrvatska NE SMIJE i NE MOŽE stvoriti NOVAC kojim bi pokrenula svoju privredu? ZAŠTO država ne može stvoriti novac? TKO drugi ima pravo stvarati novac, osim države kao predstavnika suverenosti jednog naroda. Zašto država posuđuje novac umjesto da ga stvara u ime općeg blagostanja naroda? Može li država ikada vratiti takav posuđeni novac? Kakva je mogućnost povrata, ako država novac ne smije i ne može umnožiti?

Gdje će uzeti novac potreban za plaćanje kamata? Taj novac država opet mora posuditi. Ne postoji mogućnost povrata duga, a dugovi su svakog dana sve veći jer je svaki novi novac posuđeni novac i još veći dug. Naša zemlja uhvaćena je u vrzino kolo dužničkog ropstva i srljamo u propast. Imamo li objašnjenje tko je i kako u dva desetljeća ovu zemlju, našu Domovinu doveo pred bankrot. Jedini put prema trajnom oporavku Domovine i zajednice je put bez novca kao duga, koji je temelj financijske stabilnosti države, a time i temelj opstanka i razvoja Hrvatske.

Pokret Patriot je tu da nas sve poveže na tom prioritetnom cilju. Posjetite našu stranicu i proširite svoja saznanja o uzrocima krize i rješenju. Budućnost nas i naše djece još uvijek je u našim rukama. Ne ukinemo li ekspanziju novca preko kredita sva zajednička imovina će se rasprodati a zemlja će nam sigurno završiti u bankrotu. Situacija će uskoro biti ista kao u Grčkoj, a rješenja i dalje neće biti. Nikakva štednja u proračunu neće i ne može dati rezultate. Loše tvrdnje i prognoze možemo objasniti, ali je važnije da Pokret PATRIOT nudi konkretan plan izlaza iz dužničkog ropstva.

Drugi nude programe, ali ni jedan od tih programa nije ostvariv jer nemaju financijsku održivost. Nije nikakvo čudo što programi parlamentarnih stranaka neće uroditi plodom, ali je
čudo da ih već dva desetljeća biramo iako cijelo vrijeme vode politiku uništenja države i zajednice. Pozivamo vas da se aktivno uključite u odlučivanju o našoj budućnosti. Obrazujte se provjerenim i dokazanim informacijama na našim web stranicama pokreta Patriot, sudjelujete u raspravama i dajte svoj doprinos rješenju. Nitko to neće učiniti umjesto Vas samih.

MI ZNAMO I MOŽEMO, ali samo uz Vašu aktivnu i svesrdnu podršku.
Pokret Patriot – patriotpokret.com.hr

Razgovor s Nostradurusom, jednim od osnivača pokreta PATRIOT

Zagreb, Srijeda, 05, Listopad 2011

Možete li nam se predstaviti:

Po struci sam diplomirani inženjer elektrotehnike. Poznat sam pod pseudonimom Nostrađurus ili Nostradurus. Pišem pod psudonimom jer to ima neke prednosti, ali i neke nedostatke. Moja procjena je da je važnije ono o čemu pišem, nego moja fizička osobnost. Prema mom mišljenju, tekstovi koje sam napisao na sites.google.com/site/financijskisustav su zbirka temeljnog ekonomskog znanja o regulaciji novca u državi koje treba znati svaki hrvatski rodoljub i intelektualac jer nam od toga ovisi sudbina države.

Kako je počelo vaše zanimanje za ekonomiju, regulaciju novca i monetarnu politiku: Otprilike od jeseni 2009. godine. Sasvim slučajno sam opazio nelogičnost u svijetu oko nas, što smo više stvarali i postizali, to smo više povećavali dug.

Običnim jezikom rečeno, sve što ljudi stvore materijalno kao trajnu vrijednost i na tom poslu ostvare zadržani profit, trebalo bi za sobom povlačiti dodanu državnu emisiju novca prikazanu kao deficit proračuna. Očigledno je da to danas ne postoji jer država ne emitira novac, već se zadužuje. Monetarna politika je već u temeljima pogrešna.

Ne može profit u državi dolaziti od zaduženja države jer je time očigledno da je dug neotplativ. Tj. dug se može otplatiti samo stvaranjem većeg profita, a on dolazi od još većeg kredita.

Kako ste došli na ideju da pokrenete web stranicu na kojoj bi pisali o tome:

Web stranica je nastala kao potraga za mjestom na kojem bi sakupio sve svoje logičko razmišljanje potkrepljeno matematičkim dokazima, slikama, proračunskim tablicama, te linkovima na slične teme. Članci su pisani tako da se ne oslanjaju na nekakve teorije zavjere, nego na matematičke dokaze da postojeći sustav nezadrživo ide u sve veći dug. Naime, sve ono što sam iznosio na forumima sam kasnije pretočio u članke.

Koje su glavni problemi vezani uz dužničku doktrinu i nepostojanje nekreditne, odnosno primarne emisije:

Ukratko, potreba za nekreditnom emisijom se doslovce simulira kreditnom ekspanzijom. Sada država uopće ne bi mogla funkcionirati bez kredita. Problemi koji iz ovog proizlaze su:

A. Država konstantno povećava zaduženje i prisiljena je na prodaju imovine, te je očigledno je da to ne ide u nedogled.
B. Opterećenje kamatama sa vremenom postaje sve veće jer ne postoji globalna isplativost posla u državi. Jedini je prividni spas izvoz.
C. Radnička prava, socijalna davanja, besplatno školovanje, dostatne mirovine i prosperitet u državi se gubi.
D. Privatizacija uzima maha premda nema potrebnih rezultata za zajednicu
E. Inflacija postoji kao posljedica potrebe za podmirivanjem rastućih troškova. Osim toga, sama pojava rasta cijena u sustavu kreditnim novcem vodi u neotplativ dug za povećanu novčanu masu.
F. Pojava velikog broja firmi gubitaša, osobni bankroti
G. Nelikvidnost
H. Rad svih ljudi ne može biti plaćen jer je to matematički nemoguće pa stoga imamo pojavu firmi koje mjesecima ne uspjevaju isplaćivati plaće.

Možete li reći koju riječ o multiplikaciji novca za one koji ne poznaju tu temu:

Multiplikacija novca je posljedica primjene bankarstva djelomične rezerve. Svaki polog novca u banku se mora dijelom deponirati u fond obavezne rezerve. Međutim, taj udio je trenutno samo 14% za kunske depozite. Ostatak novca se koristi za rezervu gotovine banke (oko 5%) te za izdavanje kredita. Tj. 80% položenog novca može biti izdano kao kredit. Kad korisnici kredita plate usluge i robe, taj se novac pojavljuje na žiro računima firmi kao novi polog. I opet se od tog pologa može izdati 80% kredita. Sada je to manji iznos jer se opet dio prebacio u obaveznu rezervu, ali proces vremenski ide dalje i praktično imamo transfer početnog novca u obaveznu rezervu i rezervu banke uz popratnu pojavu višestruko veće količine imaginarnih depozita na osnovu kojih banke izdaju kredite koji kao i ti depoziti nemaju pokriće u stvarnom novcu. Na taj način banke posuđuju novac koji u stvarnosti ne postoji, odnosno rade tzv. kreditnu multiplikaciju.

Ovime se u jednom financijskom sustavu simulira ubacivanje novog novca, ali su posljedice te simulacije katastrofalne. Banke su nelikvidne jer je štednja imaginarna (4/5 depozita nije pokriveno stvarnim novcem), dugovi su neotplativi, a svaka sanacija nelikvidnosti ili nacionalizacija banaka opet nije trajno rješenje. Sustav regulacije novca je pogrešan.

SDP u zadnje vrijeme uvjerava ljude da treba raditi restrikcije i štednju, smanjiti deficit, da se ne može više živjeti na dug, koje je tvoje mišljenje o tome:

Racionalizacije su u svakom sustavu potrebne, ali sama štednja ne može biti rješenje jer se iza nje krije višestruki pad BDP-a. Kako se svaka investirana kuna od strane države vraća u multipliciranom BDP-u, tako se i svaka oduzeta kuna vraća kao multiplicirani pad BDP-a. Smanjenje deficita za sobom povlači smanjenje BDP-a i smanjenje punjenja proračuna, te bi održivost takve akcije tražila opet rezanje proračuna u slijedećem razdoblju. Međutim, iz ekonomskih znanosti znamo da pad BDP-a ima za posljedicu i povećanje nezaposlenosti. Uvidimo li da država treba preko deficita proračuna ubacivati novac, koji završava kao novčani profit od rada na stvaranju novih vrijednosti, tada je očigledno da rezanje deficita proračuna vodi u krizu jer neće biti puno profita od rada. SDP u svom programu povezuje nespojive stvari i svi poznati ekonomisti su program proglasili običnim spiskom želja. Jedini način da se sve ostvari je uzimanje ogromnih kredita. Međutim, posljedice toga bi bile znatno povećanje duga. I dalje ne bi bio prekinut trend eksponecijalnog rasta dugova te bi prema usporednim dugu po stanovniku, koji sad ima Grčka, mogli mi isti postići za manje od 5 godina. Koje bi bile posljedice toga, najbolje se vidi u događanjima u Grčkoj. Može biti samo gore.

Što mislite o Lesarovim laburistima? Jesu li oni za monetarnu reformu koja bi stvorila dugoročno održiv financijski sustav:

Sa Laburistima ne kontaktiram od 2. mjeseca jer sam njihove postupke protumačio kao pokušaj prevare. Ideja reforme regulacije novca (monetarna reforma) ih uopće ne zanima. Njihov ekonomista Vuljanić nije tada priznavao argumente za nekreditnu emisiju i želja Laburista je bila samo da se mojim pisanjem (pod pravim imenom) na njihovoj web stranici radi promocija Lesarove stranke. Program koji zastupa Lesar je spiska želja jer se u kreditnom sustavu prava radnika ne mogu povećavati i održavati bez  rasta duga (Hrvatski primjer).  Ove konstatacije svi sami vidimo, ali je očigledno da je Laburistima na pameti vlastiti stranački interes, a ne interes radnika. Po tome se ne razlikuju od ostalih parlamentarnih stranaka.

Koje su posljedice otuđenja monetarnog suvereniteta, odnosno pretvaranja središnje banke (HNB-a) u mjenjačnicu za Hrvatsku ekonomiju:

Posljedice gubitka monetarnog suvereniteta su stvaranje ovisnosti države o stranom novcu, stvaranje neotplativih dugova, sigurna rasprodaja državne imovine, firmi i resursa te u konačnici uništenje države. Za stanovnike je to visoka nezaposlenost, besperspektivnost, pad radničkih prava, pad standarda, gubitak socijalnih prava, gubitak besplatnog školovanja, pad mirovina, itd.
Kakav je tvoj stav o Europskoj uniji:

Europska unija je nešto što pod svaku cijenu moramo izbjeći. Od više razloga koji se navode, najznačajniji je onaj koji se skoro ne spominje. A to je regulacija novca u EU. Ona je na bazi kredita. Naša HNB se već od 1994. usaglasila sa statutom ESCB (Europskim sustavom centralnih banaka) i od tada se u Hrvatskoj novac ubacuje na kreditnoj bazi. Samo jedno usaglašavanje sa zakonodavstom EU nas je bacilo u trajnu krizu. Ekonomski analitičar Guste Santini je analizom ekonomskih pokazatelja godinu 1994. proglasio godinom početka krize u RH. Uđemo li u EU, nećemo moći izmjeniti zakone kojima se regulira novac jer je EU i monetarna unija.Posljedica će biti 100% siguran bankrot sa neotplativim dugovima u kratkom roku. Da bi to onemogućili moramo svi glasati protiv ulaska u EU. Pitanje nezavisnoti od EU je pitanje opstanka RH kao države.

Zašto nitko  ne govori otvoreno o ovoj problematici:

Dobro pitanje na koje je možemo dati samo nagađajući odgovor. Prvi problem je uopće da se shvati da je izvor krize u pogrešnoj regulaciji novca. U pokušaju kontakta sa raznim strankama u RH je uglavnom izostao dijalog i argumentirana rasprava. A začuđujuće je i da sindikalne vođe baš i ne brinu brigu zbog ovog. Mogli bi lako zaključiti da je briga za opće dobro prerasla u brigu za vlastite kratkoročne ciljeve ili služenje tuđim ciljevima. Problem je moralan, ali i znanstven. Ekonomska znanost je također zakazala. Kako možemo doći do rješenja kada imamo invalidne ekonomske stručnjake, interesno novinarstvo i neiskrene političare?

Gospodin Nostradurus  na nešto drugačiji način, došao je do indentičnog rezultata, kao i g. Nenadović. Knjigu dokumenata, na temelju kojih je nastao “Program PATRIOT” preuzmite OVDJE