Umro je veliki čovjek
Stojan Nenadović – Stole (09.10.1942. – 21.05.2011.)
Kad je počeo ekonomske studije na poslije-diplomskim studijama društveno-ekonomskog smjera na Pravnom fakultetu u Beogradu, odmah je vidio da je ekonomska nauka postavljena naopako. Prvo što se u toj nauci učilo je tzv. Zakon vrijednosti, koji kaže da se robe razmjenjuju kao jednake vrijednosti. Pretpostavljao je da se u razmijeni nastoji dati manje za veće, i da kupci i prodavatelji, svatko sa svoje strane, u tome i uspijevaju, čitavo dalje proučavanje ekonomije odvijalo se kroz suočavanje ekonomskih dogmi sa tom pretpostavkom.
Marks je rekao da je upotrijebna vrijednost (koja je ustvari korisnost) kvaliteta koji se ne može mijeriti, a da je rad (ustvari trošak) taj kvantitet, kojim se mjeri sve ostalo (tržišna cijena i korisnost). Najveći buržoaski ekonomist, Maršal, tvrdio je da su u stanju ravnoteže cijena ponude (trošak) i cijena potražnje (korisnost) jednake ravnotežnoj tržišnoj cijeni Nenadović je shvatio da marksistička i buržoaska ekonomija misle da vrijednost ima samo jednu osnovnu dimenziju, dok je on mislio i dokazivao da vrijednost ima tri ravnopravne dimenzije vrijednosti:
trošak
korisnost
tržišnu cijenu
koje su jednake samo u društvu koje stagnira, a kako je očigledno da se društvo razvija, očigledno je i da je ekonomska nauka beznadno statična. Ekonomija stalno traži ravnotežu. Šumpeter je rekao da ono što nije ravnoteža „je kaos koji izmiče analitičkoj kontroli“. Pošto je termodinamički definirana ravnoteža, sistem sa najvećom entropijom, tj. najgori od svih, to je i ekonomija takva nauka.
G Nenadoviću odbijen je tj. onemogućen magistarski radu SFRJ te je termodinamičku interpretaciju svoje teorije poslao Predsjedniku SAD Ronaldu Reganu i njegovom savjetniku, nobelovcu Miltonu Fridmanu, koji su pokušavali da uspostave budžetsku ravnotežu i tako gurali SAD u krizu. Fridman mu je odgovorio da on (Nenadović) ne može shvatiti da je profit također trošak, čime je potvrdio upravo sve ono što je g Nenadović tvrdio.
Regan je otpustio Fridmana i poveo politiku budžetskog deficita, koja je dovela do pobjede SAD u hladnom ratu i raspada SSSR-a.
Implementacijom Stojanovog projekta o nekreditnom novcu, svijet bi izašao iz financijske krize.
Gospodin Stojan je svoju originalnu teoriju o nekreditnom novcu kreirao 1980-te, ali tada u političkim i ekonomskim krugovima bivše SFRJ, nije bilo razumijevanja za Nekreditni novac.
Njegov životni san je bio da se Nekreditni novac implementira širom svijeta.
Ovaj izuzetno dostojanstven, pošten i moralan, čovjek rodio se da bi ispunio svoju misiju, ali nažalost nije mu se ispunio životni san, da se nekreditni novac implementira u bilo kojoj državi svijeta.
Sve o Stojanovoj teoriji Nekreditnog novca na njegovu materinjem jeziku možete pročitati OVDJE
Hvala Jung Fu na ovom postu.
Sa Stojaon Nenadovićem proveo sam na skaypu zadnju godinu njegova života, čuli bi se gotovo svakodnevno pa mogu reči da sam dobro upoznao tog skromnog ali originalnog čovjeka. Upoznati Stojana Nenadovića znači zapravo upoznati teoriju nekreditnog novaca, ta ga je tema zaokupljla u jednom gotovo religioznom smislu, on je mogli bi reči bio pravi vjernik nekreditnog novca jer je vrhunski shvaćao njegova humanistička, slobodarska, pa onda možemo slobodno i reči božanska načela. Višak korisnosti, kao paradigma razvoja civilizacije i čovječanstva, je po Stojanu ona slobodna energija koja živi uz i iz čovjeka, a koja se uostalom jedina ravnomjerno suprostavlja velikoj entropiji universuma.
Višak korisnosti je prva kvaliteta koju je netko kvantitativno obrazložio i izmjerio, to je jedno od onih epohalnih otkriča koje nažalost tek izrazito podshumno postaju svijesne.
Ovdje ću postati jedno od njegovih zadnjih članaka koje mi je poslao, a kojeg misli da još nema objevljeno na internetu, malko dotjeren na hrvatski matematički dokaz nekreditnog novca.
Nadam se da će zbog formata na kojem je pisao biti razgovjetno ovdje, jer kad postam ispravljati ne mogu.
MATEMATIČKI DOKAZ NEKREDITNOG NOVCA
Ako se saberu sve pojedinačne cijene proizvoda koji se nude na prodaju, pomnožene sa
količinama tih proizvoda koji se nude na prodaju, dobije se ukupna ponuda roba u društvu
koja odgovara ukupnoj proizodnji društva. Ta ukupna ponuda u društvu se može označiti kao
PQ. P je nepromijenjen nivo cijena. Znači bez inflacije. Q je količina proizvoda. Znači
proizvodnja.
Ako se saberu sve pojedinačne novčanice koje se ulažu na kupovinu roba pomnožene sa
brojem obrta (prelazaka iz ruke u ruku) tih novčanica koje se ulažu za kupovinu tih roba,
dobije se ukupna potražnja u društvu, koja odgovara ukupnoj potrošnji društva a koja se
označava kao MV. M je količina novca u opticaju. V je brzina opticaja novca. Jednakost
ponude i potražnje, označava se kao: PQ = MV. To takođe znači da su jednake proizvodnja i
potrošnja u tom društvu.
Ako su ponuda i potažnja, odnosno proizvodnja i potrošnja, stalno jednake to znači da se
stalno obnavlja prosta reprodukcija društva. Nivo racionalnosti u takvom društvu je stalno na
istom nivou. Društvo je statično. Ono stagnira.
Ako u društvu raste ekonomska racionalnost, a nivo cijena (P) ostaje isti, količina proizvoda
(Q) i brzina opticaja novca (V) se mijenjaju kao nezavisno promenjljive veličine, a količina
novca u opticaju (M) mijenja se kao zavisno promenjljiva veličina, od promena Q i V.
To se matematički može izraziti kao:
PQ = MV
P (Q + dQ) = (M + dM)(V + dV)
PQ + PdQ = MV + MdV + dMV + dMdV
PdQ – MdV = dM (V + dV)
dM = (PdQ – MdV)/(V + dV)
dM = promjena količine novca ;
PdQ = promjena (porast) proizodnje, uz nepromijenjen nivo cijena (P) ;
-MdV = količina robe koja se nije mogla prodati zbog usporenja opticaja novca (-dV) ;
V + dV = promenjena brzina opticaja novca. Po pravilu, usporena (-dV) ;
Ako se brzina opticaja novca ne menja (dV = 0), dM = PdQ/V ;
Ako su ponuda i potražnaj jednake, nikakav dodatni novac nije potreban. k = 0.
k = koeficijent porasta količine novca u opticaju.
k = (ponuda – tražnja)/tražnja
Ponuda predstavlja novi društveni proizvod (PQ+PdQ) a potražnja je proizvod nove brzine
opticaja novca i nepromijenjene količine novca u opticaju (MV + MdV).
k = (PQ + PdQ) – (MV + MdV)/(MV + MdV)
kM = (PdQ – MdV)/(V + dV) = dM
Zbir troškova u društvu je društveni proizvod – profiti:
Zbir troškova = PQ + PdQ – PdQ/(V + dV)
Zbir dohoaka u društvu je društveni proizvod + potrošački višak:
Zbir dohodaka = PQ + PdQ + (-MdV)/(V + dV)
Zbir profita je: PdQ/(V + dV)
Zbir potrošačkih viškova je: -MdV(V + dV)
Zbir profita proizvođača i zbir potrošačkih viškova potrošača označava, odnosno čini
nekreditni novac kojeg treba staviti u opticaj u nekom društvu.
Zbir dohodaka u nekom društvu je veći od zbira troškova toga društva upravo za iznos
nekreditnog novca koji se djeli na potrošački i proizvođački višak (profit) u nekom društvu.
Društveni proizvod, kao zbir tržnih cijena, je srednja veličina koja djeli nekreditni novac na
dobit porošača i dobit proizvođača (profit). To je sve što treba znati o novcu da bi se razvijali
bez inflacije i krize. A onda će biti veći i proizvodnja i zaposlenost.
k je koeficijent (stopa) po kojoj se treba uvećavati količina novca u opticaju (kM = dM).
k = k1+ k2
k1 je koeficijent po kojem se uvećava proizvodnja ;
k2 je koeficijent po kojem raste neprodana proizvodnja, zbog usporenja brzine opticaja novca;
; ; ;
MA je količina novca u opticaju u vremenu A.
MB je količina novca u opticaju u vemenu B.
je proizvodnja u vremenu A.
(PQ)B je proizvodnja u vremenu B.
VA je brzina opticaja novca u vremenu A.
VB je brzina opticaja novca u vremenu B.
Ako pretpostavimo da je, dugoročno i globalno promatrano, k = const., kontinuirano dolivanje
nekreditnog novca u opticaj teče prema diferencijalnoj jednađbi organskog rasta:
dM/dt = kM ; (t = vrijeme), čije opće rješenje glasi:
MB = MA ekt ; nekreditni novac u opticaju (MB), tokom vremena (t) u kojem se odvija
progres čovečanstva (po stopi k), raste kao početni kapital (MA) koji se neprekidno
ukamaćuje. To je sve što treba znati o novcu.