Bogati će izazvati RAT

Svjetski moćnici izazvat će rat nacija da spriječe socijalnu revoluciju

  • Radničke frustracije puknut će poput čira

Postojeći poredak, koji temelje vuče iz 17. stoljeća, zasigurno je na izdisaju. Jaz između siromašnih i bogatih je svakim danom sve veći pa je tako i sukob sve bliži. Njega je moguće izbjeći samo pod uvjetom da se političari i bankari, opamete i shvate ozbiljnost situacije u kojoj je moguće da ostanu bez svoga cjelokupnoga bogatstva.
Besraman je čin premijera Republike Srpske, Aleksandra Džombića, koji je prije desetak dana uslikan kako na kavu s prijateljem odlazi ni manje, ni više nego helikopterom. Istoga dana Fiskalno vijeće BiH je zatražilo od entiteta da krenu sa štednjama, kako bi se država opet mogla zadužiti kod MMF-a. Helikopter inače za sat leta ‘potroši’ 4.000 KM. Zar ovo ne podsjeća na slučaj francuske kraljice Marije Antonet kad je su joj javili da je narod gladan kruha, a ona u čudu odgovorila: Pa zašto ne jedu kolače? Obični građani pužu nikad bjedniji dok oni lete po nebu, komentirao je ovaj događaj novinar Berislav Jurič.
Problem siromaštva i nezaposlenosti je takav da svakodnevno gledamo stotine tisuća građana u Europi kako na ulicama traže svoja prava. Kakve bi mogle biti posljedice svega toga nitko ne može predvidjeti. Zašto je tomu tako? Tko je kriv? Je li moguće izbjeći crni scenarij? Moramo se zapitati tko je zakazao, čovjek ili sustav ili pak oboje? Kako je omogućeno pojedincima da čine ovakve grozote i nepravde? Zašto je većina previše pasivna i konformističko-oportunistička? Je li i Crkva vođena idejom nezamjeranja s onima od kojih bi mogla imati materijalnu korist svojom šutnjom zakazala ili je možda nedorasla ozbiljnosti vremena i neshvaćanju važnosti problema socijalne pravde? Nedavno smo proslavili blagdan sv. Ivana Krstitelja koji je izgubio glavu jer je proročki naviještao Riječ Božju i opominjao kralja Heroda na grijehe koje je počinjao. Zbog sličnih je razloga mučeničkom smrću skončao i Krist. Tko je u današnjoj Crkvi spreman beskompromisno uprijeti prstom u počinitelje korupcije i kriminala kako su to činili Krstitelj i Isus? Gorući se problem, kao i prije 100 godina, prepušta stihiji. Kao da se Crkva zabavila sama sa sobom i u ovom teškom vremenu nema snage poput Isusa stati uz obespravljene, ponižene i potlačene koji je kao nikada do sada trebaju.
Analizirajući prije 90 godina i onda goruće pitanje socijalne nepravde ruski filozof Berdjajev je ustvrdio da su upravo kršćani dopustili da antireligiozna i bezbožna propaganda tako lako prodre među radnike. Zadatak izgradnje pravednijeg i čovječnijeg socijalnoga poretka dopao je u ruke antikršćanima, a ne kršćanima, tvrdio je Berdjajev. Je li moguće da se 2017. ponovi scenarij sličan onome od prije sto godina, iz 1917.? Nažalost, mislim da jest i to mnogo gori.
Platon je analizirajući uzroke i posljedice u svojoj Državi kazao kako društveni oblik vladavine, obzirom na pravičnost, nužno implicira posljedice, pa kaže da oligarhija, koja predstavlja vlast bogatih u kojoj se sve vrijednosti određuju novcem nužno vodi u sukob s klasom siromašnih, čemu je posljedica demokracija. Aristotel u trećoj knjizi Politike kaže da siromašni i bogati čine „glavne dijelove“ polisa. Svako normalno društvo, tvrdi nadalje, obuhvaća više siromašnih nego bogatih građana, ali treba težiti tome da se zadovolje interesi i jednih i drugih.
Leszek Kolakowski suvremeni poljski filozof koji je okusio i torturu njemačkih nacista i ruskih komunista tvrdi kako ljudima treba duhovna i materijalna sloboda, ali i sigurnost te da su to dvoje često u konfliktu. On je odbacio socijalni darvinizam po kojem najslabiji propadaju i zalagao se za progresivni poreski sustav koji omogućava besplatno školovanje i liječenje te pogodnosti za neuposlene. Socijalna pravda je prema Kolakowskom moralni, a ne ekonomski koncept. Berdjajev je tvrdio da treba uvidjeti razliku između brige za vlastito dobro i brige za drugoga. Kruh za mene – materijalno je pitanje, kruh za drugoga – duhovno je pitanje – tvrdio je Berdjajev.
U suvremenoj političkoj filozofiji prema Ottmannu Henningu, minhenskom profesoru politologije, postoji jaka struja koju možemo nazvati neoklasikom 20. stoljeća koja kaže da su suvremenom liberalnome društvu nužne korekcije koje podrazumijevaju zajedničarsko mišljenje, solidarnost, reduciranje političkoga sukoba interesa i borbe za moć, pravedniji ustavni poredak i, najvažnije, obrazovanje dobrih građana. No, danas kada mislimo na kvalitetno obrazovanje mladih ne misli se samo na školski sustav, kao u antici. Danas je možda čak od školske izobrazbe i važnija medijska zastupljenost obrazovanja i afirmiranje moralnih vrjednota. Pedeset godina totalitarističkoga ateizma ostavilo je dubok trag duhovne praznoće.Avram Noam Chomsky, protivnik svjetskih korporacija, ustvrdio je kako korumpirani mediji kao sluge režima imaju zadaću cjelokupno stanje maskirati i prikazati suprotnim. No, koliko ta mediska maska može izdržati? U članku pod naslovom Radničke suze koji je prošle subote izašao u Slobodnoj Dalmaciji govori se o tomu kako su četvorica radnika splitskoga Jadrankamena nakon 34 sata provedena u zatvoru puštena svojim obiteljima. Tonći Drpić je sa suzama u očima rekao da je emotivno slomljen te kako ne može vjerovati da se on mogao naći u zatvoru, dok kriminalci koji su mu pokrali poduzeće u kojem je proveo čitav život šeću na slobodi. Samovoljna politička kasta koja sebe poistovjećuje s državom, dovela je svijet na rub izdržljivosti. Pitanje je kada će nagomilane frustracije i prljavština puknuti poput čira. Svijet je sazrelo za novi društveni poredak. Jesu li još uvijek moguće reforme koje bi mirnim putem zadovoljile minimum pravednosti ili će započeti val nasilja eskalirati, teško je predvidjeti.

Postojeći poredak, koji temelje vuče iz 17. stoljeća, zasigurno je na izdisaju. Jaz između siromašnih i bogatih je svakim danom sve veći pa je tako i sukob sve bliži. Njega je moguće izbjeći samo pod uvjetom da se političari i bankari, opamete i shvate ozbiljnost situacije u kojoj je moguće da ostanu bez svoga cjelokupnoga bogatstva. Moraju shvatiti da im je bolje odreći se milom jednoga dijela svoga viška, nego silom čitavoga imetka. Da kako da ja ne opravdavam niti zagovaram revoluciju, nego upozoravam da je ona neizbježna, ako se ovako dalje nastavi.

Postoji i drugi scenariji. Taj je da svjetski moćnici, kada shvate da se sprema svjetska socijalna revolucija, isceniraju svjetski sukob tj. rat u kojem bi zaratile nacije, a ne klasa siromašnih protiv bogatih. Na taj bi način sačuvali svoje bogatstvo, a u ratu bi se riješili sirotinje koja im stvara velike probleme. Ne pada mi na pamet širiti pesimizam ni strah, ali sam uvjeren da se iza brda valja nešto veliko i krupno, te da će vrlo skoro uslijediti možda najveće društvene promjene koje je povijest upamtila.

2 thoughts on “Bogati će izazvati RAT”

  2. Nažalost, iako sam najveći optimist na ovome svijetu ime nešto u ovom članku. Ima nešto što govori u prilog tome da će bjelosvjetski hoštapleri, koji se međusobno dobro poznaju, opet učinit to da će se međusobno poubijati oni koji se uopće ne poznaju. Smatram da je potrebito pisati poruke ciljanim skupinama, onima koji su naoružani i koji su istrenirani da mrze one koji traže odgovornost od svojih vođa i vlada, iako su i sami od tih istih podcijenjeni. Ima jedan zgodan i istodobno tužan događaj iz devedseetih. Osobno sam ga doživio. Posavljaci su željeli na Markov trg, kako bi postavili pitanje Predsjedniku, tko je izdao bosansku Posavinu?. Nisu ima dozvolili. Alfe su zauzele prolaz od Kamenitih vrata sve niz Radićevu. Ja sam osobno prišao Markaču i sa suzama u očima upitao, zašto ne pustite ove jadne ljude? Odgovor je bio kratak: NAređenje, nema prolaza. Rekao sam mu gospodine možda ćete se sjetiti moga pitanja kada vam bude teško u životu, baš poput ovih ljudi. ŽAo mi je gospodina Markača, žao mi ga je do boli. Tko ga je izdao? Nisu ga izdali Posavljaci. Izdali su ga oni koje je on tako zdušno štitio. Uvijek se u svom životu pozivam ne čini drugome što ne želiš da se čini tebi. Pišite dobri ljudi, onima koji čine represivni aparat, utječite na njih da ne brane one koji će ih izdati odmah, kada im ne bude potrebita zaštita. Nemaju oni niti srca niti duše, kako to reče Gospodin Gotovac.
    Ovim želim potaknuti razmišljanje dobrih ljudi i svih onih koji imaju duha u sebi, koji su optimistični da se okrenu povijesti, da se uvjere da se ne može zatrti niti bundevino sjeme, a kamoli sjeme jednog naroda.

Odgovori